Konj na štapu

Rukotvorine su dio naše svakodnevnice. Mojim djevojčicama ukazujem na to kako stvari nastaju, a  i same vide kako za je nešto izraditi trebalo nekoliko dana, da smo išli u nabavku materijala, iz čega je to nastalo... Na kraju i same cijene konačni proizvod više jer su bile dio njegovog nastajanja - barem kao promatrači. Jako puno znači čak i da ih se uključi ne samo u odabir materijala, nego čak i u izradu konačnog predmeta. U početku su to neki jednostavni zahvati, ali kako odrastaju zainteresiranost je veća, a i sudjelovanje.

Onda posebno veseli kada na poklon dobijemo rukotvorinu. Moja stara draga tetka je izradila ovog konja na metli. Moja velika vila je već riješila pola postupka kako se to radi. Prepoznala je čarapu, a u njoj i spužvu koja eto baš nekako paše! Ostalo je jasno.

 Moja tetka ga je izradila po sjećanju kakvog je imala u djetinjstvu, a mi ćemo to sjećanje čuvati! A vrlo vjerojatno se i upustiti u izradu još jednog, jer vile su dvije - a i konj je sam!

Izradila ga je po sjećanju kakvog je imala u djetinjstvu

Konj na metli - rukotvorine

Pernica - koliko to košta

Većina će se složiti da je u ciklusu izrade najteže na kraju odrediti cijenu. Koliko to košta? Kako odrediti cijenu?
Neka jednostavna računica bi bila da se utrošeni materijal pomnoži sa tri.
Kada bi se išlo u detaljniju razradu uzelo bi se uz troškove materijala i eventualni trošak oglašavanja, a zaradu bismo izveli iz cijene radnog sata utrošenog na izradu.
Treći način bi bio da procijenite koliko vaš uradak vrijedi. Ako ste izheklali zimsku kapu i mislite da ona vrijedi 100 kuna – onda joj dajte i takvu cijenu, ako ste s tim zadovoljni.

Jasno nam je svima da rukotvorine imaju svoju dodatnu vrijednost. Samo je pitanje do kojeg iznosa je to prihvatljivo. Druga važna stvar je gdje kupujemo rukotvorine. Trgovci koji u svojim dućanima nude rukotvorine moraju na cijenu koju smo gore odredili dodati svoje marže. Oni također pristupaju ovom problemu sa svoje strane. Imaju svoje troškove i svoja očekivanja. Nerijetko pronalazimo i da su marže i 100% cijene koje smo mi postavili. Kapa bi u dućanu koštala 200 kuna.

Kupovina rukotvorina na sajmovima bi trebala ponuditi povoljnije cijene, jer kupujemo direktno od proizvođača. Proizvođač tada ima dodatne troškove, pa bi kapa mogla imati cijenu od 100-150 kn.

Izravnom kupovinom od proizvođača ja očekujem cijenu kape od 100kuna. I na taj način ja formiram cijenu.
Može se ići i logikom da proizvod ima jedinstvenu cijenu, ma gdje ga vi odlučili kupiti. Onda će kapa koštati 200 kuna i vi ćete zaraditi puno više ako ste ju sami uspjeli prodati van sajma i bez trgovca s dućanom.

Kako god se mi postavili prema toj kapi – mi ćemo ju kupiti ili ne ovisno o tome možemo li je priuštiti. Moja razmišljanja kada izrađujem stvari je da želim da ih netko i kupi i sretan s njima ih i koristi. Cilj je proizvod koji je cijenom pristupačan svakom, ekološki promišljen i kvalitetan, a sam po sebi je jedinstven i neponovljiv.