Što krije jedan običan kuhinjski rukohvat

Iako na prvi pogled i izgleda vrlo bucmasto i podebljano… nije ni neočekivano da skriva u sebi nešto posebno.

Kao i flizelin, i ovaj bi materijal spadao u kategoriju međupodstava. Iako su vatelin međupodstave najčešće poliesterske i na žalost vrlo, vrlo rijetko čisto pamučne… (nadam se da netko od hrvatskih trgovaca ovo čita – nabavite pamučni vatelin!!! op.a.).

Ova posebna međupodstava se sastoji od dva sloja poliesterskog vatelina između kojih je sloj mylara. Mylar je trgovački naziv za materijal od kojeg su na primjer rađeni baloni punjeni helijem, svemirski pokrivači (termalni, toplinski pokrivači za nuždu), solarni filtri i evo sada moji kuhinjski rukohvati. Materijal je 60ih godina prošlog stoljeća razvila NASA.

Ovaj poliesterski film daje visoko vrijednu barijeru koja reflektira toplinu ili hladnoću. Ona doduše nije toplinski ili vatro otporna – ona samo zadržava trenutnu temperaturu objekta kojeg pokriva. Zato je izvrsna primjerice za međupodstavu torbi za užinu, izlete ili za na plažu (osim za spašavanje života unesrećenih, skrivanje toplinskog traga vojnika... je l...)

Kada se rade rukohvati ili podlošci za lonce, onda se preporuča i dodatni sloj običnog vatelina. 

Vrlo lako se prošiva kroz sve slojeve, a ovi rukohvati su također jednostavni za izraditi.  

Princip šiavnja je standardni „sendvič“ – sloj termo međupodstave, sloj običnog vatelina, unutrašnji sloj rukohvata, džepovi (mogu biti prošiveni po rubu) i tako poslagani sendvič pričvrstimo štipalicama i prošijemo.

Na to stavimo vanjsku tkaninu prošijemo još jednom, ostavljajući rub otvoren za prevrtanje.  Prošijemo još jednom sve i zvana i viola! Kuhinjski rukohvati sa svemirskom tehnologijom su spremni za nove kulinarske avanture! 

 

Da se ogradim: ovdje pišem o stvarima za koje sama smatram zanimljivim ili me je netko nešto slično pitao i da bi bilo od općenito od koristi. Ovo o čemu pišem nije moja profesija niti sam učila takve škole. Ovo pišem sve u dobroj namjeri iz svog iskustva.