Sama svoja gazdarica - domaća radinost 2015.
27.5.15
Ono sve što znate
o meni je da sam žena, majka, blogerica, zaposlena... Neki dan sam dobila i kompliment da
sam rukata, neki bi rekli zlatne ruke. Teško je uprijeti prstom u ono što me
motivira, dok o stvarima koje me demotiviraju mogu vrlo konkretno.
Primjerice
kad čujem onu: "pa kako ti to sve stigneš?". Osjećam se kao da možda
zanemarujem djecu, vlastitu higijenu ili nešto gore - mora bit da sam prava
luzerica... sigurno se ne zabavljam.
Ali definitivni
broj jedan za demotivaciju je naš Sustav. Zanemarimo da gotovo svaki Zakon ima i
svoj Pravilnik. Reći ćemo da radimo na sebi i da stremimo boljem. To je sve da
nam se olakša. Da!
Primjerice do
kraja 2013. godine pri registraciji Domaće radinosti postojala je Lista
proizvoda i usluga koje su bile dostupne na registraciju. Ako ste htjeli raditi
nešto što nije na toj listi - dana nam je mogućnost da putem jednog
ministarstva i jedne obrtničke komore i njihove međusobne suradnje dodamo
proizvod na listu. U mom slučaju je to trajalo oko godinu dana. Točno do kad je
Vlada u novom Zakonu o obrtu ukinula tu listu s početkom 2014. godine. Hvalabogu!
Međutim, danas
godinu i pol dana kasnije u Uredu za gospodarstvo gdje se registrira Domaća
radinost, ne možete registrirati ništa drugo osim ponuđenog na listi - jer tamo
računalni sustav ne prepoznaje drugo i referent ne može kliknuti na nešto -
čega tamo nema!
Mora bit da je to
demotivirajuće? Može vas motivirati referent koji će reći da ako želim nešto
što nije s liste - da onda on mora to slati u Ministarstvo, a onda 'ko zna kad
će se to njemu vratiti.
Možda su u Vladi
svjesni toga, pa su nas pokušali motivirati s činjenicom da smo u ovoj 2015.
godini oslobođeni pristojbe za registraciju Domaće radinosti koja je inače iznosila sto kuna.
Veseli, dakako i
činjenica da sam dobila i PIN pomoću kojeg mogu online pratit status svog
predmeta. To je vrlo sofisticirano. Rekla bih da ipak tamo postoje dvije
dimenzije Sustava.
Drugi dio priče o
motiviranju bi mogao biti naš porezni sustav. Ali kako vrijeme prolazi smatram
da to i nije tako demotivirajuće. Dok god Država pravedno i mudro gospodari s
našim poreznim novcem. Dajbog da toliko zaradim da moram platiti milijun kuna
poreza - nitko sretniji! Da, radimo za državu i više od pola radnog vremena i taj
dan porezne slobode je početkom srpnja. Ali kad vidimo kako se gospodari s
našim novcem - e to je opet ipak demotivirajuće.
2 comments
Općenito imam veliko poštovanje prema ljudima koji sami nešto kod nas pokušavaju stvoriti i prodati! Za to stvarno treba živaca i volje! :(
OdgovoriIzbrišiSve mi je poznato. Želiš da radiš, da pošteno zaradiš, da plaćaš sve, ali... Sve je to lepo, samo što koliko i mi, koji se bavimo domaćom radinošću, gde i nema neke zarade, plaćamo isto koliko i advokati, zubari i ostali, koji dobro zarađuju, demotivacija nam je zagarantovana. Ali, to ne znači da treba odustati, ako je to što radimo nešto što nas ispunjava.
OdgovoriIzbrišiA kako stignemo? Pa, eto, ne znam, ali imam utisak da bismo mogli još milion stvari da uradimo u jednom danu.