Vrijeme za kreativnost

Često se susrećem s pitanjem - kada ti to sve stigneš? I često se zamislim i na trenutak mi baš bude neugodno i ne znam odgovoriti. Možda nešto krivo radim? Kako mi to zaista uspijeva? Možda zanemarujem neki važan dio svakodnevnice za koji ne znam da trebam njegovati, a svi drugi znaju?

Danas je očito da se i vrijeme za kreativnost mora planirati. Kao i svo ostalo vrijeme, u ostalom. U užurbanom rasporedu malo se toga odvija spontano. I onda kada je već naš raspored pretrpan, potrudili smo se nadopuniti i rasporede naše djece raznim aktivnostima i obvezama. Njihove aktivnosti nakon vrtića ili škole, nisu ništa drugo, nego opet naše obveze, jer ih moramo na njih dopratiti, čekati, preuzeti, dovesti... Jasno, za to imamo vremena?
Sada se sve više postavljaju pitanja je li rano učenje zaista učenje ili mučenje? Koliko je ono potrebno nakon cjelodnevnih aktivnosti u vrtiću i školi?

Odgovor na pitanje o vremenu za kreativnost je u onome što bi se dogodilo da ne stignem odvojiti za to nešto vremena kroz tjedan, pa bilo to nekada sat vremena ili možda dva. Bilo da je to samo pola sata mira kada pokušavam nabosti neki osnovni bod na kukicu... Da nema tog vremena - vjerujem da bi pogubila sve konce kroz tjedan. Moja prijateljica ide na fitnes dva puta tjedno. Nije mi se nikada pohvalila da je nju netko pitao kada to stigne, uz posao i dvoje djece. A vjerujem da bi dogovorila: stignem utorkom i četvrtkom od 18 do 20. Ovo je moj fitnes. Moje vrijeme.

Kada sam pisala prvi post za Večernjakov blog, bila samo dobila na posudbu jednu zaista inspirativnu knjigu američke blogerice Amande Soule Blake "The Creative Family". Ta je knjiga, igrom slučaja eto postala nekakva misao vodilja mojih postova na ovoj blogosferi.
Ona je u jednom poglavlju dala svoju formulu vremena za kreativnost. Prvi savjet bi bio - ugasite televiziju, ili koji ekran već koristite. I zaista, ne kažem da bacite televizor kroz prozor, no ako ga ugasite nakon večere, primjerice, otvorit će vam se slobodno vrijeme za kreativnost za cijelu obitelj. Mi se držimo tog pravila. I ako ima zainteresiranih, svatko može donijeti na čisti blagovaonski stol ono što želi raditi. To je naše zajedničko vrijeme. Ja svoje vrijeme za kreativnost pronalazim i rano ujutro. Probudim se i ustanem prije svih. Nekada je to pola sata, nekada je to svega petnaest minuta. Iznenadili biste se koliko se toga može (učinkovito) napraviti u to malo kratkog, ali mirnog vremena. Ja nisam noćna ptica, pa će neki naći ovo vrijeme, možda kada svi odu na spavanje...

No svakako - vrijeme za kreativnost postoji. Ne treba ga izmišljati, jer je ono postojalo oduvijek. Treba ga možda, ponovno naći, jer se izgleda izgubilo. Sigurna sam da ne možete zamisliti vaše bake, none, nane kako se bore s ovom temom? U njihovo, ne tako davno doba ručni rad i stvaranje je bila svakodnevnica. Nekima nužnost, ali radost. Ja to vidim u komadima ručnog rada koje smo sačuvali od njih. Dovoljno je pogledati.